srijeda, 30. studenoga 2011.

Ljepota od života

Ja ne znam za vas ali ja stvarno više ne znam šta se dešava i sa mojim i sa životima ljudi kojima sam okružen.
Živimo nekakvim nazovi životom a koji stvarno stane u već antologijsku pjesmu Ekrema Jevrića " Kuća poso, poso kuća ".
Konstantno žurim da stignem sve moguće obaveze i poslove al svuda sam zakasnio.
Jedina prilika da stanem i odmorim jeste kada me momci u plavom zaustave i pitaju " Čemu žurba. Evo jedan minimalni prekršajni nalog i polako vozite pa ne gori nigdje" ili kada umre neko od ljudih koje poznajem.
Pošto se već dobrano ostarilo svaki mjesec par puta imam priliku malo uzeti zraka na Vlakovu ili nekom drugom mezarju.
Kako god okreneš nije dobra ni jedna od te dvije opcije.

1 komentar:

  1. crnjak prijatelju.
    ista sam ti takva s tim da još imam i "vanposlovne obaveze" razvoženja djetea po raznim osnovama :)

    OdgovoriIzbriši